Da su meni malom
ljubavi dali
ne bi mene
huliganom zvali
Rođen sam 1955. godine u mostarskoj bolnici kao nedonošče, majka me rodila u sedmom mjesecu trudnoće. Odrastao sam u Metkoviću gdje sam završio prva četiri razreda osnovne škole. Sa svojih 11 godina počeo sam raditi, prodavao sam kesice na tržnici i hranio bolesnu majku.
O meni se nije imao tko brinuti pa sam tražio da me smjeste u dom za nezbrinutu djecu u Split gdje su me, nakon nekoliko mojih molbi primili. Tu sam u roku od dvije ipo godine dovršio osnovnu i srednju školu što je bio presedan jer takav uspjeh prije mene nije ostvario niti jedan domaš. Stekao sam zvanje vodoinstalatera.
Na pisanje pjesama potakao me psiholog koji je radio u domu za nezbrinutu djecu. Sudjelovao sam i u pokretanju školskog lista Cvrkut u kojem su objavljene pjesme nas domaša, delikvenata. Bio sam član Saveza izviđača Jugoslavije, putovao sam sa izviđačima po cijeloj bivšoj Jugoslaviji. U izviđačima sam radio s djecom i od djece sam najviše naučio. Shvatio sam da su djeca prosjaci koja prose istinu ali najčešće dobivaju laž.
Svoj radni vijek proveo sam kao soboslikar. Radio sam po cijeloj dolini Neretve, obišao sam mnoge kuće. U svojih 50 godina rada po tuđim kućama nikada nisam vidio sretnu obitelj. Nagledao sam se svađa, vike, tuče. U takvim brakovima djeca propadaju i okreću se drogi, alkoholu, kocki, postaju nastrani, odgaja ih crkva i ruši njihovu prirodu. Djeca su "osobna karta porodice" i smatram da sretna obitelj ne postoji.
Imam dva rukopisa koja još nisam objavio. Prvi sam naslovio U grobnici vaše ljubavi jer smatram da je brak grobnica ljubavi. Drugi rukopis, Putnici bez puta govori o putu koji traži skitnica, lutalica koji ne nađe put i postaje vuk samotnjak.
2013. godine objavio sam knjigu pjesama i izreka Prosjak Slobode
Ja u mom rodnom Mostaru.
Pjesme pišem od svoje 17-te godine. Na pisanje me potakao psiholog kojeg sam upoznao u Domu za nezbrinutu djecu na splitskim Brdima. Najviše pišem ljubavne pjesme, a ponekad i satiru. Pisao sam i pjesme o ljudima koji su ostavili trag u mom životu i u životima drugih ljudi.
Ja pišem ljubavne pjesme jer se branim od tuge. A na to nadolaze suze druge. Suza suzu briše zato što nema stare ljubavi više.
Iako sam imao mnogo toga za reći, bio sam lijen pisati novu knjigu. Pa sam u tom periodu svog života zapisivao izreke koje su mi padale na pamet, najčešće kad sam uvečer ležao u krevetu. U tri popodneva zapisao sam preko 800 izreka. To su moje misli, šale i aforizmi i u njima je i moja životna mudrost.
Politikom se ne bavim jer tamo vladaju samo ludi koji samo uzimaju a lažno daju. Kriju svoje pravo lice. Sebi su izgradili hramove a to su privatne ludnice za stare dane. Ja ne mrzim nikoga i ničega se ne bojim, zato i postojim.
to su samo neke od mojih izreka koje sam objavio u svojoj knjizi Prosjak Slobode.
2024. godine u metkovskom gradskom kulturnom središtu predstavio sam svoju knjigu Prosjak Slobode. Plakat za prezentaciju knjige izradio je profesor Lucijan Roki.
Prezentaciju knjige snimio je Foto Studio Veraja.
2018. godine nastupio sam u emisiji Supertalent. U ovom videu glumac Janko Volarić Popović čita moju pjesmu izbljeđuju zvijezde moje
Recitiram svoje pjesme o drugu Titu.
Ukoliko želite, kontaktirajte me putem navedene forme